Kada je vjeverica spremna za puštanje natrag u prirodu?

Istražujući informacije koje sam uspjela pronaći na stranicama raznih rehabilitacijskih centara za vjeverice i divlje životinje, naišla sam na različite informacije o tome kada pustiti vjevericu natrag u prirodu.

U prirodi vjeverica napušta gnijezdo u 12. tjednu života i započinje samostalan život. Najčešće izgradi drugo gnijezdo sa bratom ili sestricom ili nekom drugom vjevericom i sa njima dijeli gnijezdo do spolne zrelosti.

Nažalost u prirodi najveći broj vjeverica strada u prvoj godini života, najvećim dijelom ih dohvate predatori ili zgazi auto.

Ako vjeverica uspje preživjeti do godinu dana, onda ima puno veću šansu za preživljavanjem.

Vjeverice odrasle u prirodi majka uči što trebaju jesti, gdje opasnost vreba, one se međusobno vijaju i skakuću po granama bildajući mišiće i postaju brze, što im donekle daje prednost za bijeg pred predatorima.

Vjevericama koje su othranjivane od strane ljudi nedostaju ta iskustva i njihove šanse za preživljavanje su još manje, nego kod beba odraslih u prirodi. Zato je potrebno da damo sve od sebe da im što je više moguće re-kreiramo uvjete koje bi imale u prirodi da se što bolje snađu nakon povratka u divljinu.

No, nemojte razmišljati o tome da ih zadržite, jer vjeverice nisu kućni ljubimci. Vjeverica najviše od svega voli svoju slobodu. Bilo bi potrebno 28 generacija u zatočeništvu da bi se vjeverica privikla na život kao kućni ljubimac.

Postoje posebni uvjeti kada vjeverica nije sposobna za samostalan život u prirodi, više o tome pročitajte OVDJE. Ali u većini slučajeva vjevericu se mora vratiti natrag u prirodu, samo je pitanje kako i kada.

Preduvjeti koje vjeverica mora ispunjavati da bi ju smatrali sposobnom da povratak u prirodu:

Što se tiče dobi, tu sada postoje različita mišljenja. Jedni zagovaraju da vjevericu treba pustiti čim prije (kada navrši 3 do 4 mjeseca) tako da se što prije navikne na prirodu i uklopi u sredinu. Drugi kažu da mora navršiti 5-6 mjeseci, treći zagovaraju da vjeverica ima najveće šanse ako je barem godinu ili dvije dana stara. Ovi prvi smatraju da što je dulje vjeverica kod ljudi da ima manje šanse da se uklopi u prirodu i bude prihvaćena od drugih vjeverica. Tako da evo, postoji jako puno kontradiktornih informacija od različitih rehabilitacijskih centara za vjeverice i divlje životinje.

Zato je potrebno dobro se informirati, savjetovati sa ljudima (centrima) u blizini vas koji imaju iskustva sa tim i na temelju toga kao i razvoja vaše vjeverice donijeti odluku koja je najbolja oko toga kada.

Iako nažalost, prema dostupnim podacima, vrlo je mala stopa preživljavanja othranjene vjeverice puštene natrag u prirodu, najčešće ne prežive ni prvih 6 mjeseci. No, u prirodi je slično, većina vjeverica strada u svojoj prvoj godini života.

Promatrajući „naše“ vjeverice u posljednje 3 godine, iz legla u kojem bude 3 do 5 vjeverica nakon par mjeseci ostane jedna ili nijedna. Neke od njih se vjerojatno presele na drugi teritorij, a mnoge od njih stradaju od predatora (kod nas najviše od galebova, pasa i mačaka), a poneke stradaju u prometu automobila (i male i odrasle).

Othranili ste bebu vjevericu iz bočice, brinuli se o njoj kao majka i sada vam je teško pri pomisli kako će joj biti tamo vani? Hoće li preživjeti? Hoće li ju biti strah? Hoće li si uspjeti napraviti gnijezdo? Kako će ju druge vjeverice prihvatiti? Je li joj hladno? Ima li što za jesti?

To su sve normalna osjećanja. Normalno je osjećati zabrinutost, strah i tugu, jer ta mala bića lako nam se uvuku pod kožu i bude nam teško odvojiti se od njih. Često puta vjeverice su spremne za povratak u prirodu, ali mi nismo – no, nemojte radi toga uskratiti još šansu za život u prirodi – koliko god on kratko ili dugo trajao, jer vjeverica je najsretnija u prirodi.

Biste li vi radije proveli dug život u zlatnom kavezu ili kratak, ali dostojan život na slobodi?

Čak i iskusni rehabilitatori koji su pustili na stotine životinja natrag u prirodu imaju takve osjećaje i preispituju svaku odluku, ali i dalje znaju da vraćanje životinje na njezino prirodno mjesto u svijetu je pravi potez. Rehabilitacija ne pruža jamstva. Ne može se obećati da će svaka životinja koja se pusti natrag u divljinu preživjeti, ali možemo joj pružiti drugu priliku za preživljavanje. Divlje životinje nikada ne mogu biti sretne kad su zatvorene u malom kavezu bez normalne socijalne interakcije.

Zato, udahnite duboko i sami sebe pohvalite. Uspjeli ste! Dali ste malom biću drugu šansu.

Kada dođe vrijeme za oslobađanje othranjene vjeverice natrag u prirodu, važno je slijediti pažljivo osmišljen proces kako bi se osiguralo njezino sigurno i uspješno preživljavanje. Pustiti vjevericu u divljinu zahtijeva određenu pripremu, znanje o prirodnom ponašanju ovih divljih stvorenja te pažljiv izbor lokacije i uvjeta puštanja. Sada ću navesti korake koje treba poduzeti kako bi se osiguralo uspješno puštanje othranjene vjeverice nazad u njezin prirodni okoliš. No, prije nego krenemo na korake za puštanje, važno je navesti i čimbenike za poboljšanje preživljavanja.

Vratite vjevericu na područje gdje ste ju pronašli. Posebno ako ste pronašli već malo veću bebu ili odraslu vjevericu. To je njezin dom, mjesto koje poznaju i gdje se nalaze sve njihove zalihe hrane. Svaka vjeverica treba dom u kojem će se skloniti za zaštitu, hranu, odmor i podizanje mladih. Ako se odrasla vjeverica vraća na isto mjesto gdje je pronađena u razmjerno kratkom vremenskom razdoblju, vjerojatno nije potrebna kućica, jer će većina radije preferirati poznatost svog skloništa ili gnijezda.

Ako se radi o vjevericama koje su othranjivane od najmanje dobi, potražite mjesto koje je najprikladnije za nju.

Nikada nemojte ostavljati nepripremljene vjeverice u nepoznatom okruženju misleći da ih oslobađate prirodi ili im pružate šansu. Niste, oni nemaju šansu – bit će otjerani i ubijeni. U jednoj studiji, 97% premještenih odraslih vjeverica ubijeno je ili otjerano s mjesta oslobađanja unutar tri mjeseca nakon oslobađanja (Adams, L.W., Hadidian J., i Flyger, V, 2004). To su bile zdrave odrasle divlje vjeverice. Zamislite koliko će teže biti za mlade i neiskusne vjeveriće.

Idealno mjesto za puštanje vjeverice, ako ne može biti na mjestu gdje ste ih pronašli, je park sa puno stabala ili šuma za koju sa sigurnošću znate da u njoj ima vjeverica, ako nema drugih vjeverica mjesto nije pogodno za puštanje. Nikada ne puštajte vjevericu na mjestu gdje nema drugih vjeverica. To mjesto ne smije biti blizu prometne ceste. Također, bitno je da okolo nema kuća sa kućnim ljubimcima poput mačaka i pasa. U blizini mora biti prirodan izvor vode i šuma mora obilovati hranom za vjeverice.

Odaberite dobar dan kada se očekuje lijepo vrijeme narednih par dana. Nemojte puštati vjevericu kada se taj dana ili narednih 2-3 dana očekuje kiša ili oluja. Vjeverici treba vremena da se adaptira i snađe.

Vjevericu pustite u ranojutarnje sate ili zoru. Vjeverice su diurnalne životinje, što znači da su najaktivnije tijekom dana i da provode veći dio svojeg vremena penjući se po drveću i tražeći hranu. Puštajući vjevericu rano ujutro, omogućujemo joj da se prilagodi svojem novom okruženju dok sunce izlazi i osvjetljava područje.

Osim toga, ranojutarnje sate karakterizira tišina i manja aktivnost ljudi i drugih životinja. To daje vjeverici priliku da se polako privikava na svoje novo okruženje bez iznenadnih distrakcija ili smetnji. Vjeverica će imati vremena proučiti svoju okolinu, prepoznati potencijalne opasnosti i osjetiti prirodne zvukove i mirise koji su karakteristični za njezinu divlju sredinu.

Konačno, ranojutarnji sati pružaju vjeverici dovoljno vremena da istražuje i pronađe svoje sklonište i potencijalna mjesta za hranjenje. Vjeverica će se prirodno kretati kroz drveće i postupno se približavati visokim granama gdje se osjeća sigurno. S obzirom na sve ove prednosti, puštanje vjeverice rano ujutro daje joj najbolju šansu za uspješno prilagoditi se i preživjeti u njenom prirodnom staništu.

Nakon što ste odgojili zdravu vjevericu u dobroj kondiciji i spremnu za vraćanje u prirodu, treba slijediti ove korake:

1. Mentalno pripremite vjevericu. Vjeverica maza teško će se snaći u prirodi, zato je bitno postupno smanjivanje interakcije s vjevericom, što joj pomaže da se navikne na manju prisutnost ljudi. Ograničite kontakt na hranjenje, čišćenje i osnovnu njegu kako bi se vjeverica postupno osjećala udobno bez stalne prisutnosti ljudi.

2. Stavite vjevericu u grupu za puštanje. Ako je beba vjeverica sama (bez braće i sestara) treba ju staviti u grupu drugih vjeverića spremnih za otpuštanje, da se s njima sprijatelji i socijalizira. Zato je najbolje kada je vjeverica odgajana u prihvatilištu, jer ima priliku za to. Odrastanje s "braćom i sestrama" (čak i onima „umjetno stvorenim“) stvara cjeloživotne odnose i društvene vještine koje će biti temelj odgajanja vjeverica koje znaju što su i kako se ponašati sa svojom vrstom u divljini. Idealna veličina grupe je 3 do 5 vjeverica po kavezu. Što je veća grupa za puštanje, manje je vjerojatno da će rezidentna vjeverica pokušati istisnuti vaše vjeverice s mjesta puštanja. Naposljetku, nijedna vjeverica ne želi imati posla s "bandom" velikih i zdravih vjeverica.

Nikada nije preporučljivo puštanje pojedinačne vjeverice, posebno one koja je odgajana sama. Beba odgojena s ljudima prije otvaranja očiju i kojoj kasnije nije pružena prilika da se druži s drugim vjevericama nikada se neće ponašati ispravno u divljini, slično kao što bi se ljudi ponašali u sličnoj situaciji. Vjeverice poput tih bit će izopćenici. Uvijek odgajajte divlje životinje s drugima iste vrste. Jedna pojedinačna vjeverica koja je odgojena sama nakon šesnaest tjedana je ono što u rehabilitacijskim centrima nazivaju kućnim ljubimcem. Ako je pojedinačna vjeverica došla u skrb u dobi kada su joj oči otvorene (nakon pet tjedana), često je moguće uspješno je pustiti samu ako ju vratite tamo gdje je pronađena među genetski povezane vjeverice.

3. Izgradite ili kupite kutiju za puštanje – gnježdenje. Kako treba izgledati takva kutija, pročitajte upute OVDJE. Vjeverica mora biti naviknuta na kutiju prije puštanja, mora njezin miris biti u toj kutiji. Premještanje te kutije na mjesto gdje će vjeverica biti puštena treba napraviti na dan puštanja ili najranije dan prije.

4. Prilagodite vjevericu vanjskoj temperaturi i prirodnom okolišu. Prilagodba vjeverice vanjskim uvjetima zahtijeva strpljenje i pažnju kako bi se osiguralo da životinja uspješno preživi nakon povratka u svoje prirodno stanište. To zahtjeva nekoliko koraka:

5. Puštanje vjeverice – postepeno oslobađanje. Pustiti vjevericu natrag u slobodu zahtijeva pažljivo planiranje i provođenje kako bi se osigurala njezina sigurnost i uspješna prilagodba na život u prirodi. Evo koraka koje možete slijediti u tom danu:

6. Praćenje nakon puštanja.

Nakon puštanja vjeverice, redovito pratite njezino ponašanje i adaptaciju na okoliš. Proučavajte kako se snalazi u pronalaženju hrane, skloništa i interakcijama s drugim vjevericama. Obilazite vjevericu svakodnevno barem nekoliko narednih tjedana. Praćenje nakon puštanja važan je dio cjelokupnog procesa rehabilitacije i osigurava da vjeverica ima najbolje šanse za uspješan povratak u prirodu.

Pametno planiranje i strpljenje tijekom ovog procesa pomažu osigurati da vjeverica ima najbolje šanse za uspješno prilagođavanje na život u prirodi.